Bila je tako krhka, tako delikatna balerina da je previše aplauza rizikovalo jednako kao i premalo da je zauvijek otjera sa scene. A opet sva je bila satkana od scene. Stidljivi pokreti glumili su prirodno sami sebe, a raspojasani tako rado nalazili svoju suprotnost da se moglo reci da je samo na sceni bila zaista svoja. Drugo su bili nježni sati provedeni u ničemu i najviše u bijegu od pogleda, pa i onih vlastitih.
Ta suprotnost nije ju proganjala, nije ju čak ni zamarala, jer je instinktivno prelazila iz jednog u drugo preskačući unutrašnje trenje odluke.
Koliko je to bilo dobro toliko i nije bilo dobro.
Naveče bi graciozno širila produženu lepezu dugih tankih prstiju igrajući se prostodušno neuhvatljivim sjenama na zidu.
Proizvoljnost nakane odlučivala bi dalje u situacijama kad bi se nebo smirivalo i usamljene zvijezde repatice kročile put izbjegavajući guste iscrtane i privlačne magline.
Tad bi se nekako posebno omatala samoćom i sa osmijehom skrivenim od noći izuštala duge, ekstatične , ukrašene kolorade.
Inače je govorila rijetko i malo i tišina između riječi bila je toliko bogata da je klizila sa lica i doticala srca koja još nisu bila zamrla od neprestanog čekanja na nju.
I onda bi dolazio dan kad se ponovo osjećala kao djevojčica, oblačila bi onu lepršavu, bijelu haljinu i šetala razdragano kraj rijeke mašući ritmično suncobranom i dijeleći usput blagost i sreću.
Rijeke bi oduševljeno posmatrale.
Nakon toga bi se ponovo pretvarala u dugo čekanje.
(ovdje vizuelizirajte sliku balerine sa jednom nogom u pretklonu, drugom blago ispruzenom, zavezana repa i pogleda u stranu u neku tačku u vremenu, s desne strane je ogledalo, okolo je polutama sobe)
ursa hvala. pokušaj opisa određene vrste ženskog senzibiliteta koji je nama muškarcima inače mozda najvise stran, introvertna , čuvstvena, hipersenzibilna sanjarka. vjerovatno je u svakoj zeni ima bar pomalo. balerina je samo konkretizacija sire slike
Marija Magdalena ,ili je to Hasanaginica od plemenitaskog soja,prozeta svojim sahatom davno ukraden muskom kleptomanijom
gost, ravno u srz
ursa 🙂