anatomija gubljenja nepronađenog

gdje si ti
već šaljem olovne pse  tragače
krilate sjenke noćnih pomama
sa usana stisnutih urlik zaziva
grimasa  tjeskobna košmar sakriva
gdje si ti

budim se svjestan budućih nemira
arktički led suzu okiva
slutnja nejasna očaj priziva
pitanje muklo tišinu razbija
gdje si ti

topli vjetar grane povija
ranjena ptica na dlanu počiva
12 ljeta radosti probija
misao jedina što u meni prebiva
gdje si ti

2 komentara

  1. Svaki put dok citam tvoju poeziju, imam potrebu osluhnuti tisinu iz koje dopiru te rijeci…Imam utisak da je negdje cucala skrivena, zamrznuta ceznjom, a opet kao da su je tek neka nedavna desavanja pozvala ehom iz tebe. Svakako je vanvremenska a opet nastala iz obicnog, svakidasnjeg…

Komentariši