gdje si ti
već šaljem olovne pse tragače
krilate sjenke noćnih pomama
sa usana stisnutih urlik zaziva
grimasa tjeskobna košmar sakriva
gdje si ti
budim se svjestan budućih nemira
arktički led suzu okiva
slutnja nejasna očaj priziva
pitanje muklo tišinu razbija
gdje si ti
topli vjetar grane povija
ranjena ptica na dlanu počiva
12 ljeta radosti probija
misao jedina što u meni prebiva
gdje si ti
Svaki put dok citam tvoju poeziju, imam potrebu osluhnuti tisinu iz koje dopiru te rijeci…Imam utisak da je negdje cucala skrivena, zamrznuta ceznjom, a opet kao da su je tek neka nedavna desavanja pozvala ehom iz tebe. Svakako je vanvremenska a opet nastala iz obicnog, svakidasnjeg…
ursa, nekad se najljepsi cvijet skriva pod okriljem noci
Nila, nekad je kod tisine bitnije dokle je nego odakle je. anekad opet licno i univerzalno vjencava tisina