Daleko od doma
daleko od teškog naramka ukroćenih ideja
spava misao o nama
spava misao o zvijezdama
Odakle smo došli
odakle nas noć pokriva
ko krade neposijanu tišinu
ko nas to snene doziva
ko su sad ovi ljudi
ko se to šunja na prstima
ko ne pripada ovdje
kome to nije sudbina
kojeg gosta volim ko sebe
ko mi se noću otima
odakle sad odzvanja osmijeh
odakle me radost prožima
ostaće sjećanje
ostaće plima što razliva
i pitanje kojim proljeće čilo
zadnji snijeg nježno sakriva
gdje su sad naša braća
gdje su ti
dragi ljudi sa zvijezda
koji umjesto bakljom
plamte vlastitim srcima
jednom, kad se vrate kući
ćutaće nezasijanoj tišini
o ovim ovdje ljudima
dok je sanjara bit ce i svijeta.
prelijepo 🙂
ako ih sretnes, rezervisi mi mjesto:)
gajni, da nije sanjara ugusili bi se u ustajalom zraku odsustva svjezih ideja 🙂
sreco, ima ih koji su vec tu na posudbi, nesto kao medjugalakticka studentska razmjena 🙂 na kraju krajeva, ovako ili onako, prije ili poslije, svi smo mi sa zvijezda
da nisi poceo uciti arapski 🙂
dva susjedna harfa ajn i gajn, meni vrlo draga, zbog izgovora.
ajni 🙂 vidis kako ja znam