usamljeni preplanuli stranac
sa ljubičastim očima
već u početku
to je priča za idiota
ne toliko usamljena
živahna brineta
ima sve u životu
osim tih
misterioznih očiju
sreću se u trenutku
kad sunce pravi
odgovarajući ugao
između njenog nosa
i njegovih obrva
ili njegovog nosa
i njenih obrva
vjetar slučajno nanese
miris jednog
do nozdrva onog drugog
okreću se u istom trenu
i sreću se očima
da ne idem dalje
od samog početka
to je priča za idiota
doduše sanjarski rapoloženog i
maštovitog idiota
ono što mi se sviđa u ovoj priči je što nije idiotska, a takve su, uglavnom sve priče za sanjarski raspoložene i maštovite idiote 🙂
A mašta je kad se inteligencija zabavlja 🙂
Hehe.
Eh taj nestasni vjetar 🙂
Dobro je i kad “pocetak” potraje uvijek iznova uz onu zraku sunca
sretan ti rodjendan usamljeni strance.zelim ti da i dalje nas ovako usrecujes.
lovice 🙂 ni idioti nisu više što su bili
ursa, a poneki i nemaju one koje imaju 🙂
zena_vojnik 🙂 zanimljivo mi je to, mada mi se svidja i ona verzija bez inteligencije 🙂
noise, ma malo, bar kod sebe, demistifikujemo nedemistifikovano 🙂
tragomkise 🙂 eh kad bi vjetar i ona zraka stalno vracali pocetak na pocetak, da nikad ne prestane
drug, hvala 🙂 evo sad smo taman u trecoj