Pozelim… (drugo lice sna)

11 komentara

1. ahhh, koliko emocije, jasne i iskrene,

   prekrasno, ostani takav i ne sprijecavaj manifestaciju zivota kroz sebe sama..

   lajk ba, kao trebevic 🙂

   Prijavite se da biste komentarisali

2. Kako je ovo brutalno postapokaliptična pjesma. Srce nije metafora koju ljubavnik “otvori”, sjetno, možda i očajno, možda i s nadom. Srce je organ, brutalno u krvi otvoren, a širi se, kuca naživo, izvadjeno. Postaje ogromno. Sve postaje crveno.

   Ne znam kako ti je ovo uspjelo sa ovom pjesmom?! Srce je izvadjeno, a ponovo taj pasat mora doći nekom mjestu, nekom ekvatoru (koji nije srce?). Sve je i doslovno i brutalno, a ponovo je toplih tonova.
   Drugačija pjesma, sama za samo svoj opus..

   Prijavite se da biste komentarisali

3. Ja cu ti samo ostaviti jedno 💚 na ovo, da ublazi to crvenilo s kojim se izgleda ne snalazis i zato sto su ti ove rijeci kao sjeme iz kojih izrastaju zelena srca.

   Prijavite se da biste komentarisali

4. Pozelim da sam, vjetar !

   ,da se rasprsim,da me nema vise, da dodju neki drugi djecaci,sretniji,da konji trce bezprestanka,da ja nisam vise ja.
   prijatelju doci ce stvarno vrijeme,koje ce govoriti da treba poci,mada zelim da poletim sada sa tim vjetrom.da se rasprsim u beskraju.

   Prijavite se da biste komentarisali

5. Mojoj dragoj M
   Drzim ti ruke i stezem na svoje grudi.
   Pokusavam da ispunim svoje narucje tvojom ljupkoscu,da poljupcima opljackam
   tvoj sladak osmijeh,da pijem kap po kap iz tvojih ociju.
   Ti si vecernji oblak,koji bludi nebom mojih snova.
   Volim te

   Prijavite se da biste komentarisali

6. @ajni, hvala 🙂 lijepo si to rekla, svidja mi se, pustati zivot da se manifestuje kroz nas. divno.

   @noise, ti ih citas bolje od mene 🙂 ne da sam opterecen temom, ali valjda nesto iz mene nesvjesno pokusava da da neki drugi ton apokalipsi, neku drugu percepciju dogadjaja. ponukala si me i potrazio sam i nasao da sam se par puta isto tako spontano oglasavao na temu, jednom sam cak to nazvao morbidno “dobra apokalipsa”. ta neka nit koju ni sam nisam odmah zamjetio se tu vuce.
   eh kako apokalipsa pa dobra, i topli pasati uprkos svemu, nedostajuci fragment te zagionetke je dala lovica, koliko se sjecam, u komentarima na post prije ovog.
   ps mnogo si toga interesantnog objavila u medjuvremenu

   @sreca, ti me citas na jedan veoma poseban nacin 🙂 u jednom trenutku sam se omisljao da ublazim pa umjesto crvenih stavim bas zelena srca, ali bi se s tim izgubila autenticnost poruke. zato sam odustao, ali da, razumijemo se 🙂

   @drug, naslutio si mi, rasprsio sam se kao ovaj tvoj vjetar… i jos se ne mogu sabrati.
   nadam se da je ovaj stih dole dopreo gdje je trebao, kad je trebalo. ako je i toliko dovoljno je

   Prijavite se da biste komentarisali

7. Misliš post mortem zbog medjuvremenog nedostajanja, a a propos post scriptuma..

   Prijavite se da biste komentarisali

8. Druze
   Epitaf:bio je crn kao ugljen,strasan kao bas celik i njezan kao snjeguljica.Volio je i bio voljen,trazio je i bio trazen ,nestao je i nije nadjen.
   Samo ti na ovom svijetu razumijes ovo.(p.s.-bio je i ostao seronja, sa velikim S).
   POZDRAV IZ BESKONACNOSTI-UZAS JE NASA FURKA

   Prijavite se da biste komentarisali

9. noise, postmortem za nekog ko, uprkos svim zakonima svemira u transformaciji, nikako da umre, bas zbog medjuvremenog nedostajanja 

   drug, ako znas da zadrzis ljubav i prije i poslije, nije ni vazno sto si sa velikim S 

   Prijavite se da biste komentarisali

10. Naravno da sam primijetila evoluciju iz -medjusobnog- u -medjuvremenog- 😉 I naravno je da ću da naglasim da su za mene obe opcije relevantne. Štaviše, najvjerovatnije je riječ o jednoj opciji sa više naziva.

    Prijavite se da biste komentarisali

11. noise, sebstvo i vrijeme imaju tu poveznicu, a napravio sam i u drugom komentaru malu razliku izmedju voljenja i zadrzavanja ljubavi, jedno je svjestan cin, drugo nesvjestan.

    gost_6742, imao si i konstruktivnijih komentara, koji su manje vrijedjali druge

    Prijavite se da biste komentarisali