ti se sklanjas iza zastora tisine
bjezis tamo gdje nema rijeci
gdje suton pluta
trazeci jutro
gdje mjesec sjetni
samocu lijeci
ti se sklanjas iza
olujnog neba
vilama snenim
milujes vjeđi
jelenu sumskom
rogove blistas
s potocnim vrabcem
pjevas o sreci
ti se sklanjas od
same sebe
obzire sitne
prepustas rijeci
vjetrove juzne
nemirom krotis
saljivim oblakom
ti bojis dan
drhtajem iscrtajes
iz jave san
Lezish na podu ispod teshkih bijelih zavjesa na prozoru. Pushish prvu cigaretu taj dan. Ako taknesh zavjesu zapetljat ce te, mozda je bolje ostati gdje jesi, bez pomjeranja, uzivati taj sakriveni momenat. Ali onda ostaje pitanje, sta se vidi kroz taj prozor? Proslost, buducnost, promjena, ljubav ili sta vec. Ispod tih istih zavjesa ces se i probuditi, nema bjezanja u realnom zivotu koji prolazi.
-Rahun
znam drug, znam
ti si znak !!!
da smo opet na pocetku. vrijeme je !?
uvijek sam bio tvrdoglavo dosljedan u zanemarivanju cinjenica.
ovdje je gore nego sto si ostavio. volim taj osjecaj lebdenja kad padas. priznajem. pomalo sam ovisan o padu
mozda jos samo jedna noc !?
da cujem violinu, da vidim more.
evo vec je tu. dolazi.
mozda jos samo jedna noc.
da cujem one korake. ko nekad…
i glas, njen glas sto me vodi.
umilno. najumilnije moguce.
ravno do dna !!!
Pad je poceo od rodjenja, ostali su nam samo drukciji nivoi kao u video igricama, drug. Blogovi su nam poceli super dok mi zena nije sve to zabranila. Poceo sam se dopisivati sa nekim zenskim likovima sa bloga i tako je sve to doslo do kraja. Ne znam gdje su te djevojke/zene bile kad sam bio 17 godina, i budio se sa krutim K svako jutro. Mogao sam ih 5-6 zadovoljiti svaki dan tada. I bio bi im beskrajno zahvalan tad. Nisam imao nijednu TAD, ni poljubac, nista.
Sad sam na vecem nivou igrice i stvari nisu tako jednostavne. Zato sam se i povukao. Sorry. Ako ista znachi, padamo paralelno, postoji samo jedan pravac u kome se objektivno krecemo.
-Rahun
sjecam se dobro kad me je neko ubjedjivo da treba da pisem a ja sam se otimo. govorio sam da je uzaludno, beskorisno, da nema smisla, da danas niko vise ne cita, da djeca prave video blogove, da na kraju krajeva ko sam ja , s kojim pravom ja mogu da nekom kazem nesto. onda me je taj neko ubjedjivo ponovo da imamo zivotnog iskustva, da imamo sta prenijeti drugima , posebno toj nekoj mladjoj generaciji koja danas ima potpuno drugacije poglede na svijet, da imamo sansu pokazati im i svijet iz nekog drugog ugla.
nisam vjerovao ali sam radi tog nekog, prijatelju , pristao. nevoljko, jer mi se nije uklapalo u trenutni zivot, nerado jer nisam imao svoju potrebu , licnu potrebu za tim.
jel to sad ta poruka prijatelju koju treba da prenesemo mladjim, ta poruka beznadja, besmisla, nistavila, rezignacije matorih ljudi koji ni u cemu nisu pronasli sebe i kojima se sve svodi na to kakvi ujutro ustaju i sa koliko zena mogu spavat i to preneseno u najvulgarnijem smislu. jesi o tome prico na pocetku. jel to treba nauciti mladje, da kad te zivot udari prvi put odustanes i druge povlacis za sobom
pokusavao sam da vjerujem tebi tada, i pokusavam to i dan danas, ali si izgleda ti prestao da vjerujes sebi.
ti si napravio svoj izbor da ne vjerujes, ja sam napravio svoj da zelim da vjerujem. poštujem ja tvoj Prijatelju, ako nista postuj i ti moj i ostavi me u toj zabludi, jer ako je zabluda ne zelim da izadjem iz nje
Ako je nesto pocelo zbog nekih motiva i razloga, ne znachi da se ti motivi ili razlozi nisu pokazali zabludama u medjuvremenu. Mozda je taj nedostatak flexibilnosti i prvi znak staranja, my friend? Meni se chini da ovo sve i ne komentarises zbog mene, vec zbog nekog drugog koji ti je vazan i koji ovo sve chita.
Ja sam se namjerno spustio na nivo seoske budale i prostaka ovdje, iako me valjda znash kao drukchijeg. Isto tako znash i sta me je onda jednom opeklo, figurativno i bukvalno. I vidio si sam u kakvu se to ‘umjetnicku’ farsu to sve poslije pretvorilo. Sjecas se kad si se toliko smijao apsurdnosti sve situacije da si morao zeni objasniti o cemu se radi? 🙂
Toliko od mene ovdje. Ne znam ni zasto pishem ovdje kad imamo otvorenu email prepisku. I'm out.
Poeticno osvjezenje, dragulj:))
prijatelju moj ovdje nam se putovi razdvajaju. ti si došao do rijeke da bi je prešao (ti i tvoja dđ), a ja sam zavolio rijeku. nasao sam u njoj, koja je vječito u pokretu, mir, nasao sam u njoj koja nista ne odrazava, vlastiti odraz.
da , zavolio sam i neke druge ljubitelje rijeke, koji je vole samo jer je vole, a ne onako kao što je ribari vole, mada nemam nista protiv ni njihove ljubavi. rijeka je na mjestima pusta , uska, zarasla u šikaru, okruzena sumom i vrbicima i ne pruza nadu da ce doci do mora , ali ipak dolazi, to znaju u srcima oni koji je vole .
hvala ti sto si me doveo do nje i ostavio samog da se divim njenim ljepotama. oprostio sam ti to i sad sam samo zahvalan.
a i ti ces meni oprostiti jednog dana sto je to samo rijeka, kao sto ces mi oprostiti i za havanu
ps vidimo se na nasoj mail prepisci, prema nekoj mojoj kalulaciji, koja se pokazuje pouzdanom, nekad opet u martu, ovo je jos malo pa proslo, naravno ako se ne vidimo kad dodjes
sreco 🙂 hvala, ma reko da malo osvjezim (uf ovo zvuci ono lazno skromno :))