Dan kad čovječanstvo nije smjelo zatvoriti oči

s koliko suza se piše kolektivno sjećanje
koliko nula na osmicu treba da se obrati pažnja
koliko nevinih klecaja
koliko tihih jecaja
koliko bezglasnih roptaja
koliko bešumnih izdisaja
koliko ugaslih pogleda
koliko prigušenih krikova
koliko nedočekanih jutara
koliko zaustavljenih odrastanja
koliko posljednih ne boj se majko
(koji nisu mislili na sebe)
da izazove uzdah
 
koliko osuđenih krvnika
koliko srebrnih kiša
da spere krv
da umiri savjest
sviju nas
nikad umirenu