nikol u raskošnoj oplati
dvoris ptice
kricima ugaslih sjecanja
ima tisina i ima tisina
iza kojih ne stoji nista
i ljudi i ljudi
koji znaju cekati
ima i onih koji dolaze izdaleka
da posmatraju
razgranate krosnje kedrova
iza prozora tvoje kuce
u grinzinger strasse 12 sa visokim potkrovljem
odakle pogledom slutis Dunav
ti u pauzama bijesova
strpljivo brojis korake do vjecnosti
a od porculanskih ostataka
lijepis krila da letis
u nasumicno poredanim sjenkama
pronalazis uznemiravujuci red.
stajes bosim nogama
po onom porculanu
i tu vidis smisao
gdje ga niko drugi ne nalazi
Nikol, prošla su vremena kad su ljudi
umirali u velikim ratovima
danas umiru na ulici sami
okruzeni coporima pasa lutalica
a iza potopljenih faraonskih grobnica
stoje samo nagomilane sezone kisa.
Sva su cuda ionako tu pred nama
čak i iza pomracenog neba
titra posljednja zvijezda sanjalica
kojoj svi saljemo i dobijamo nazad sebe
u hiljade boja
dok koracas gradovima nestalim u pijesku
ti postaješ ja
ni tvoje uspomene vise nisu tvoje
sad su moje
brojim kamene mostice do mira
koji drugi trebaju vise nego ti
a i kad okisali gradovi utihnu
zivot se nastavlja
poput rijetkog cvijeta u kamenu
Nikol, mozda svijet nije upalio sva svjetla
i mozda nece patiti
za bojom tvojih ociju
ali svijet ima srce
i nebo moze cekati
da raskriljenim smislovima nađeš boje
makar tuge i sreće
Nikol nebo zna cekati
a sva su cuda ionako tu pred nama
Divota!
Bila je bolja dok je bila kraca; pitkija, snaznija.
ursa hvala 🙂
gost neke stvari se ne mogu popraviti . hvala 🙂
sonja thx
Nikol trcis izmedju klasja zita,
I mastas o titraju zvijezda padalica
Koraci odzvanjaju sa cvrkutom ptica
Oblaci se skrivaju iza suncevog sjaja
Lijep novi dan se budi,kao novi zivot
A