Nikol, nebo zna cekati

nikol u raskošnoj oplati
dvoris ptice
kricima ugaslih sjecanja

ima tisina i ima tisina
iza kojih ne stoji nista
i ljudi i ljudi
koji znaju cekati

ima i onih koji dolaze izdaleka
da posmatraju
razgranate krosnje kedrova
iza prozora tvoje kuce
u grinzinger strasse 12 sa visokim potkrovljem
odakle pogledom slutis Dunav

ti u pauzama bijesova
strpljivo brojis korake do vjecnosti
a od porculanskih ostataka
lijepis krila da letis

u nasumicno poredanim sjenkama
pronalazis uznemiravujuci red.
stajes bosim nogama
po onom porculanu
i tu vidis smisao
gdje ga niko drugi ne nalazi

Nikol, prošla su vremena kad su ljudi
umirali u velikim ratovima
danas umiru na ulici sami
okruzeni coporima pasa lutalica

a iza potopljenih faraonskih grobnica
stoje samo nagomilane sezone kisa.
Sva su cuda ionako tu pred nama

čak i iza pomracenog neba
titra posljednja zvijezda sanjalica
kojoj svi saljemo i dobijamo nazad sebe
u hiljade boja

dok koracas gradovima nestalim u pijesku
ti postaješ ja
ni tvoje uspomene vise nisu tvoje
sad su moje

brojim kamene mostice do mira
koji drugi trebaju vise nego ti
a i kad okisali gradovi utihnu
zivot se nastavlja
poput rijetkog cvijeta u kamenu

Nikol, mozda svijet nije upalio sva svjetla
i mozda nece patiti
za bojom tvojih ociju
ali svijet ima srce
i nebo moze cekati
da raskriljenim smislovima nađeš boje
makar tuge i sreće

Nikol nebo zna cekati
a sva su cuda ionako tu pred nama

5 komentara

Komentariši