Crni april

danas sam mislio pisati
o malinjacima u ljubicaste sutone
i snazi sunca u zalasku
sto je vec upilo u sebe svu radost dana

i sve bi u toj pjesmi
trebalo biti purpurno i svjetlo
i veselo, onako veselo sa cudjenjem
i sa usporenim zvukom sjecanja.
zrake sunca bi u slow motionu dolazile, prolazile
i ukrstale se sa rukama koje su vec tu
i osmjehuju se od igre

povremeno bi se zrake odbijale
od poluusnulog lisca i onda bi se
ona purpurna pretvarala u zlatnu i vracala
suncu od kojeg je i krenula

na uglovima bi prizor bio prekriven
sijedo prosaranim licima
sa lulama razvucenim u blazenost godina
i ocima koje udomljuju
posljednji suncev sjaj

ali danas sam nekakav smedje crn i kao ova kisa tezak
a sunca nigdje, cak ni u zalasku

5 komentara

Komentariši