to je samo san
u koji sam jedno jutro zaspao
i sanjao sebe
dok je nesto sa strane saptalo
tiho i njezno
budi se budi se budi se
to je samo san
sa ispustenim stvarima
usnulim ljudima
i ponavljajucim gradovima
razbacanim po njegovim zabacenim kutcima
dok nebeske trube grme
divlje i strasno
budi se budi se budi se
to je samo san
koji sam sanjao
u kojem vise nema tebe
koja si sanjala
san
u kojem nema mene
koji sanjam
to je samo san
u kojem je jutro
sanjalo nas
kojih nema
koji su sanjali
jutro
kojeg nema
koje je nesto sa strane
sanjalo
divlje i njezno
trepereci
tiho i strasno
budi se budi se
budi se
Djeluje mi da se nisi probudio. 😀
Potpuno je spremna! Za svjetlo dana.
🙂
U dahu, uživala sam danas, posebno na prvo čitanje.
(možda hint: “razbacanim po njegovim zabacenim kutcima”)
tvornicar 🙂 ovdje tek vijecamo i usaglasavamo se oko pitanja ko je to, sta je to , kako je to “ja” i ko to uopste sanja 🙂
vasionka, uvazicemo 🙂 zbrzo sam da ne pobjegne ideja, generalno imam problema sa ritmom kad pisem, ritam u mojoj glavi nije isti kao onaj kad izadje vani, a to mogu donekle primjetiti-nauciti tek kad na hladno procitam ponovo. zato je brusenje nekad mukotrpno, ali nije liseno i uzivanja u osluskivanju samog sebe, vracanju u momenat inspiracije i pojave ciste ideja-emocije, trazenju najpogodnijeg nacina da se to izrazi… vjerovatno ce “kad uhvatim” i zadnja strofa dozivjeti neke promjene u tom smislu
Kod mene je isto, ali izrazito rijetko prepravljam, izbrojati na prste jedne ruke. I ako to radim, odvlači me da uradim konceptualnu preinaku, a ne zvučnu (koja i jeste problem).
Pa bi tako kraj ovdje bio (uključujući i zanimljiv odgovor Tvorničaru):
sanjaj sanjaj
sanjaj
😊
nek zasad , do neke nove preinake stoji ovako ostavljena u pola