igra

pravi nivo izazova . u tome je tajna prijatelju.  moja kompanija je dugo vremena pokusavala da osmisli strategiju koja bi bila maksimalno poticajna za igrace. na pocetku su to bile igre u kojima bi igraci dobili sve i jednostavno uzivali. druge kompanije koje su trazile nase usluge radi poboljsanja efikasnosti radnika  zalile su se da im se poslije takvih igara vracaju nemotivisani radnici koji nisu spremni da se suocavaju sa pravim izazovima,  koji su navikli da sve dobijaju olako , bez borbe , nezainteresovani da se krecu u bilo kakvom smjeru osim smjeru vlastite ugode i zadrzavanju trenutnog stanja ma kakvo je ono.
naravno u verziji 2 smo povecali izazov. uveli neke nove prepreke u vidu naglih, brzih i otezavajucih promjena okoline,  agresivnih, neprijateljskih vidljivih i nevidljivih likova zastrasujuceg, prijeteceg izgleda … ali to je opet stvaralo nesamopouzdane, nesigurne radnike koji su lako odustajali , bojali se i bjezali od svakog i najmanjeg izazova na poslu.  dugo je trebalo da igru dovedemo na ovaj nivo. cak se i moj direktor po tom pitanju par puta ukljucio licno u proces. shvatili smo da nivo izazova mora biti bas po mjeri , posebno dizajniran za svakog pojedinog igraca , vodeci pri tome racuna o njegovoj osobnoj  psihometriji.  formirali smo razlicite vrste okolisa, posebne za one previse uljuljkane i pomalo lijene, posebne za previse bojazljive, posebne za agresivne, one koji ne vole raditi u timu, one nestrpljive…  poslije smo uveli i nove nivoe za one koji su vec naucili da savladaju sve osnovne vrste izazova.
da bi igra uopste imala smisla prvu stvar koju smo uradili je da smo pronasli revolucionaran, nov nacin da igrac uopste nije svjestan da je to igra. za vrijeme igre za igraca je igra jedina i iskljuciva stvarnost. pokazalo se da vecina igraca ako ako je svjesna da je sve to igra ne daje u njoj dovoljno od sebe, ono potrebno da rezultat i poslije igre ostane sastavni dio njihove psihometrije.
u pocetku bi formirali pocetne izazove, okolinu i pustili da se sve odigrava samo. medjutim poslije smo shvatili da to nije najbolje rjesenje. pored mnogih unaprijed pripremljenih, gotovih scenarija , posebno napravljenih i prilagodenih svakom pojedinom igracu, uveli smo i posebne interaktivne  timove i sa ove i sa one strane , i izvan igre i unutar same igre . nekad cete u igri cuti glas ili osjecaj ili slutnju za koje ne znate odakle dolaze. ili ce vam se neke slucajne stvari pojaviti iznenada na putu. to su nasi timovi. oni se brinu da , ako situacija na terenu krene u neželjenom pravcu, izazovi postanu prelagani ili preteski, nadomjeste to povecanjem ili smanjenjem izazova na licu mjesta. u mojoj se kompaniji danas vodi racuna bas o svakom detalju.
s vremenom smo specijalizovali cijele timove za jednu ili drugu ulogu.  poslije svega svi nadjemo zajedno i druzimo na caju i smijemo se prepricavajuci detalje same igre. ali tamo u igri, to su prava neprijateljstva i suparnistva. suparnistvo je veoma poticajno u nekim fazama igre. i same igrace podijelimo u timove. najcesce su igraci iz iste kompanije u istom timu, to doprinosi i kasnijoj boljoj saradnji na poslu . rekao sam kasnijoj. najbolja stvar je da nema kasnije. igru smo doveli na taj nivo da dok igramo ne gubimo dogadaje koji se desavaju izvan igre  . ucinili smo to pomocu najnovije tehnologije koja se zove vrijeme. genijalan izum  samog kreatora ideje igre.  on naravno ina specijalne pristupne kodove tako da se u svakom trenutku moze ulogovati i promijeniti tok same igre. ali uglavnom se ne mijesa, i prepusti vecinu stvari nama i samim igracima.
kao i u svakoj igri postoje cheat kodovi koji mogu pomoci igracu da dobije vise snage,  energije , bolje mogucnosti, sta vec, i cak postoji mogucnost pronalazenja posebnih artefekate koji mogu olaksati igru.
direktor je dodao i par svojih ekstra kodova, neki od njih omogucuju direktnu vezu sa njim samim.
zaista smo puno uradili u raznim segmentima da igra bude maksimalno igriva, pruzi dovoljan nivo izazova ali i zadovoljstva za samog igraca. obicno kompanije salju radnike da igraju kako bi povecali motivaciju i efikasnost na poslu, ali mi se ne brinemo samo o potrebama kompanija. jako nam je bitno i zadovoljstvo samog igraca. bez toga nema pravih rezultata ni za jedne ni za druge a ni za moju kompaniju. krenulo je od potrebe kompanija za brzim i efikasnim usavrsavanjem radnika , medjutim sad se sad se sve vise fokusiramo i sirimo i na individualni segment.
naravno da igram i sam. to svi u mojoj kompaniji radimo. kako bi inace znali iz prve ruke sta je najbolje za druge .
ja sam isto malo polijen i da bi se pokrenuo treba mi neka vrsta spoljnog pritiska.  narocito dobre rezultate postizem u kriznim, ekstremnim situacijama. kad vecina drugih posustane ja tek hvatam korak. tad dajem ono bas najbolje od sebe. u obicnim , svakodnevnim situacijama i nisam toliko dobar, lako se prilagodim i ne zelim da dam vise nego sto moram. treba me gurati i pritiskati i sto me vise pritisces to sam bolji. imamo slican problem i kod drugih igraca koji su puno puta ucestvovali u igri. poslije jedne odredjene kriticne tacke svijest da je to igra nekako se ipak zadrzi u pozadini i onda onemogucava da damo najbolje sto znamo. radimo na tome ali vi ste jos daleko da bi vam se to dogodilo. 
 i kompanija nas koristi da dok igramo ujedno iznutra i radimo za nju. skupljamo podatke radi poboljsanja verzija, usmjeravamo tok igre ili dajemo specijalne objave kako bi, na pravi ili lazni trag, po potrebi,  usmjerili druge igrace… naravno da dok igram nisam svjestan niceg od toga, kao ni svi ostali igraci. i za mene tad ne postoji nista drugo osim igre.
nego mozemo na ti, ipak smo mi kolege igraci, upoznaj djevojke i momke iz naseg specijalnog tima za povecanje izazova-lucifer, neki ih zovu i iblis. mi ih medju sobom zovemo preturaci. nek te njihov izgled ne zavara, ovdje ti mozda djeluju kao i svi ostali, pa cak i ljubazniji i pomalo nevino, ali su pravi profesionalci,  tamo u igri, zadat ce ti mnogo problema. znaces to cijeniti tek kad izadjes iz igre. formirani su od onih koji imaju tu posebnu osobinu  da kad su u igri , ma koliko puta igrali, potpuno zaborave ko su i odakle dolaze tako da se naksimalno mogu posvetiti svojoj ulozi. dok ovi iz gabrijela…
da, kompanija se zove melchidiak i najbolji smo na trzistu za velika i srednja preduzeca i teze vrste izazova. ali sirimo se ubrzano i na druge segmente. a ova plava sfera je izuzetno tesko okruzenje koje smo kreirali bas za takve kao vi, koji zele veci nivo izazova.  i prema izvjestaju ovih iz odsjeka  za evaluaciju sigurni smo da ce ovo okruzenje biti potpuno kompatibilno vasoj psihometriji. ne pogode bas uvijek, nekad ispostuju i zelju samog igraca ili specijalan zahtjev kompanije koja ih salje , pa nastane problem, ali licno smatram da se to kod vas nece dogoditi. upravo se ovi iz kompanije quetzocoatl vracaju odatle, a za par trenutaka cete vec biti tamo potpuno nesvjesni svega ovog sto smo pricali. dobrodosli u igru. zatvorite oci i uzivajte. koliko budete mogli.

3 komentara

  1. Super mi je što si malo modifikovao ili ti je “ostalo u ušima”, pa je izašlo tako, nesvjesno, bar u jednom slučaju. Melikidijak – Melkisedek, vječni sveštenik. Ketsal zmija..
    Dva anđela, Lučonoša i Glasnik.
    Baš volim ovaj blog.
    Odličan tekst, totalno uživanje 🙂

  2. gospodjo2 🙂 sjajimo sjajimo

    vasionko, jos mi nesto malciceee fali da to izadje bas onako kako nesto u meni smatra da to treba da izadje, nesto izmedju melchidiak i malo otegnuto melchidiziak, samo ono z se nekako jedva izgovori.

    hvala 🙂

Komentariši