Šta sam ja

6 komentara

1. voda , zemlja i trun Duše

   🙂

   Prijavite se da biste komentarisali

2. Ljubav si, kako god okreneš. 🙂

   Prijavite se da biste komentarisali

3. Konačno! Pjesma!
   Sjajna ravnoteža/protivteža između sjećanja koja blijede s uzdahom, nastaju s izdahom; sna, što ga je kralj ostavio pred razmetno veče i onoga što je od istog ostalo u smrznuto jutro.
   Spada u okvir dramatičnijih tvojih, veoma mi se dopada

   Prijavite se da biste komentarisali

4. Sta sam ja od dvoje: sjecanje ili ljubav, zapitan je pjesnik nad izborom koji je sam sebi postavio.
   Sta je sjecanje, a sta ljubav i ima li razlike, da li se pjesnik zapitao?

   Ako ima, onda neka se pjesnik zapita, sta bi pozelio da prosjak pronadje u prvo smrznuto jutro?

   Griju li sjecanja ili grije ljubav, ili oboje?

   Nije li pjesnik mudro postavio izbor koji na isto dolazi kada se prvim smrznutim jutrom kraj kraljeve kapije prolazi?! 🙂

   Prijavite se da biste komentarisali

5. Ako ideš naprijed, a ako ideš nazad, a ako je ljubav, a ako je sjećanje, a ako je san kralj, onda je prosjak jutro (java), to je jasno i tebi. Mene interesuje šta je sad, da li se ove dvije prave križaju u ‘sad’ ili ne?

   Prijavite se da biste komentarisali

6. Ajni,
   meni kad neko spomene vodu i zemlju ja odmah vidim blato 🙂 a mogla bi se vidjeti i glina koju onda onaj trun Duse oblikuje

   Riss, upravo tako, u tom pogledu dilema je lazna i napravljena samo radi dramatizacije i naglasavanja krajnje poruke

   vasionka, izvucena iz jedne biljeznice gdje imaju tako nabacane misli, ideje, poluideje, pa ih onda po potrebi spajam, skrajam i prekrajam. u prekrajanju sam se bas rukovodio tom protutezom koja nije bila dio inicijalnih biljeski. volim poetski iskoristavati te arhetipske slike presvucene jedvaaa primjetno laganim ezoterijskim nacinom i znacenjem

   lovica, i ti si kao i riss-vrtlog mudro primjetila laznost te dileme. sta god prosjak pronasao u prvo smrznuto jutro ili kralj izgubio u prvo razmetno vece, mora podjednako dobro stajati i kralju i prosjaku i biti i vece i starije i od kralja i od prosjaka

   mist, mastovito si to obrnula. jel zato jutro uvijek nesto trazi od nas ?
   znas li da se matematicki cak i dvije paralelne prave krizaju u beskonacnosti. a sta je beskonacnost nego sad rastegnuto do trenutka neprepoznavanja sebe. to SAD obicno sadrzi mnogo vise znacenja nego sto smo mu mi u stanju dodijeliti.

   Prijavite se da biste komentarisali