ostavljen sam u beskraju cetvrtaka
u kojima se sve i nista
događa
dakeko preko mog imena
jos dok su prve zvijezde trazili
zalutali putnici
ravno iz sna
ostavljen sam
slusam kako vjetar doziva
nečije ime
glasom mojim
odazivaju se sve
vile snene
iz svijeta u kojem je
svaka strana zapad
a nijedan glas
ne stvara odjek u meni
grlim krik
ne znajuci ni dan
ni stranu, koja
u beskrajnom moru cetvrtaka
osim one neduznog grljivog djeteta
ima odjek u meni
I ja grlim krikove često… A često im ne dam da se ispolje.
nekad je iscjeljujuce zagrliti ih
Krik.
Hvala na Beskraju četvrtaka, konačno poezija.
Btw., jedna od veoma, veoma, veeeeeoma dobrih.
hvala , pjesnicki receno , dao sam vjetru svoj glas 🙂
Dok iščekujemo beskraj petaka odmarat cemo u beskraju četvrtaka 🙂
Hvala na štivu za čitanje 🙂
beskraj petaka, e to je vec sasvim druga prica 🙂
hvala na citanju 🙂
Za mene je poezija prostor iskrenosti, ritma i tihe pobune. Dobra pjesma nastaje iz pažljivog čitanja svijeta, ali i poštovanja tuđih glasova. Zato mi je važna plagijat provjera besplatno https://originalityreport.com/hr/plagiarism-checker/ ne zbog straha, nego radi čistoće izraza. Kad je tekst originalan, emocija zvuči jasnije, a smisao traje duže. Poezija tada postaje odgovorna, hrabra i otvorena prema čitatelju, bez suvišnih maski ikad.