Kroz prozor kroz koji ujutro gledam sunce često gledam jednu kuću na horizontu. S prozora ta kuća djeluje okružena zelenilom usred šume i nalazi se tik do vrha brda iza kojeg u proljeće izlazi sunce.
Jednom, kad sam prolazio kraj te kuće, primjetio sam da je to samo još jedna kuća kraj puta, u blizini nema šume, samo neuredno razbacana stabla, nema ni zelenila, a i vrh brda bio je podaleko od kuće . samo sa mog udaljenog prozora, koji se od mjesta gdje je kuća i ne vidi, kuća je izgledala tako.
Promjene ? pa zavisi najviše iz kojeg ugla gledaš.
U socijalnim terminima promjene su često poziv na balans, na jednakost. nešto je otišlo predaleko u jednom smjeru, pojavio se jaz i promjene nastoje to da umanje. Najčešće ipak promjene učine samo da se tas nejednakosti prevrne na drugu stranu.
Nekad, kažem nekad , za nekog , iz nekog od uglova, promjene su tehnički i ekonomski motivisane, npr imate negdje neki zastarjeli teški, zapetljani kod koji je teško održavati, baze podataka su prevelike, na starim platformama i nisu kompatibilne sa vašim drugim sistemima, održavanje toga više nije ni jednostavno ni isplativo. Nije to više , kako većina misli, ni stvar servera, mjesta, brzine pristupa,a kao ni cijene za to, stvar je praktičnog održavanja. Stavka koju većina na početku uopšte i ne razmatra na kraju ispadne najskuplja.
Kad imaš odgovoran si to održavati. A ako npr hoćeš prodati, kao kad prodajemo staro auto, razmislićemo dobro da li nam se isplati više ulagati u njega prije prodaje, ili ćemo ga na kraju ipak samo malo ušminkati, ispolirati i onda dati na prodaju.
Naravno iz ugla korisnika koji se niti razumije niti ga interesuje, sve to je nevažno. Njemu je važno da ujutro otvori svoj blog, napiše brzo tekst, učini ga što dostupnijim i nađe što brže tekstove onih drugih koje čita.
iz ugla korisnika koji nije ni znao ni slutio ove promjene, kraj koga su nekako prošla sva ranija upozorenja o gašenju blogera, nagovještaji da se nešto dešava, pokušaji drugih da nešto učine po tom pitanju, nađu drugo , bilo kakvo mjesto , spremni i da plate za njega samo da bi ostali zajedno, stvar je još gora. on se odjednom može probuditi na sasvim drugom mjestu, ne znajući šta se desilo, ljut, pa i bijesan na ove druge što su to tako „lako“ prihvatili.
iz ugla onih koji su dodatno navikli i da pišu pod određenim plaštom povlaštenosti, ekskluzive, popiularnosti, ne ulazim u to koliko zaslužene i opravdane, promjene su naravno bile negativne, jer su odjednom izgubili sve to i našli se u istoj kaši sa svim ostalim. za njih je to bio poseban izazov.
a ima i onih uglova, nećete vjerovati, za koje sve ono što se dešava na bloggeru nema apsolutno nikakav značaj po njihove živote.
jednom sam ponesen nekim napadom ko zna čega, kad je sve već slutilo da su promjene neminovne, da je realno broj aktivnih korisnika veoma mali i da je sve u nekom padu, sjeo , napisao i poslao onom ko se pita par prijedloga koji su za cilj imali da pokušaju oživjeti ovu već pomalo učmalu i opadajuću atmosferu ovdje i da privuku i učine ovo mjesto privlačnim, kako starim, tako i novim korisnicima, jer u svijetu brojki svima je jasno da je sve bez novih korisnika, bez širenja , osuđeno na polagano propadanje.
Realno broj aktivnih korisnika bio je veoma mali, novih korisnika još manji. i ako su se odvažili da otvore blog, nakon otvaranja čekala ih je mukotrpna procedura da učine svoje tekstove vidljivijim i da se više povežu sa postojećom blog zajednicom. njihovi tekstovi gubili su se među silnim reklamnim tekstovima, do neke brojke popularnosti od 100 koja bi im garantovala malo dužu vidljivost se , kao u onom multivelel marketingu teško dolazilo, jer je preduslov za to bio stalno širenje i ekspanzija. iz njihovog ugla stari bloger nije bio nimalo podsticajno mjesto za ostati i pisati.
neke stvari su bile nepotrebne, suvišne i ometale su sam proces pisanja i usmjeravali nepotrebno pažnju na nebitno.
i onda su iz svega toga još davne 2015 uslijedili prijedlozi:
možda sam jednostavno bio vidovit, možda me možete i kriviti , jer novi blogger je izniknuo na nekoj osakaćenoj, potpuno ogoljenoj i ironično pojednostavljenoj verziji tih prijedloga, ali neka njihova suština, u nekom svom nepotrebno skučenom obliku sadržana je i utkana u njega.
ideja je bila da se stavi akcenat na tekst, ne zanemarajući pri tome ni sve ostalo. tako bi i novim blogerima , a i svim ostalim bila data šansa da s jednim dobrim tekstom mogu napraviti razliku. na starom blogeru je bilo sjajnih pisaca i pjesnika, koji samo zbog neadekvatnih zastarjelih pravila i nesnalaženja s njima nisu svojim tekstovima uspjeli zabilježiti neki značajniji trag na platformi i šire, onaj koji to svojom kvalitetom svakako zaslužuju.
ovdje je međutim tas vage otišao potpuno na stranu teksta. osim što je izdvajanje tekstova, sam trending koji je sve osim toga, previše prepojednostavljen i vođen sa samo jednim ili dva neadekvatna principa, i praćenje drugih je zasnovano na tekstu, pa će onaj koji rjeđe piše biti preplavljen i skriven tekstovima onih koji češće pišu. user koji je prije bio osnova po kojoj su se ljudi imenovali i tražili izgubio je bilo kakav značaj, na nekim blogovima se i ne vidi uopšte, nije ga moguće pretraživati, nije ga moguće vidjeti kod liste tek osvježenih blogera. sad se može desiti obratna situacija, može neko pisati dugo i kvalitetno, ali ako u zadnjih 10 dana nije objavio neki tekst, moraćeš se potruditi da ga nađeš.
sve je nekako skučeno, zašto lista tek osvježenih blogova nije duža, osim kad se već prijaviš, zašto su toliko štedili sa trending listom pa vidiš samo 6 tekstova u njoj, nekad i više od istog blogera, itd itd
i na kraju opet nije riješen osnovni raniji problem stranih reklamnih blogova. jer po kojoj osnovi da nekom uskratiš pravo da objavljuje svoje kao i svi ostali. ali uskratili se to pravo haleru. jer neki iz svog ugla nisu imali razumijevanja da i preneseni tekst u nekom tihom internet ratu odbrane , prezentiranja i širenja ideja ima nekog svog smisla. to je određena vrsta borbe. a tekstovi na blogger.ba imaju izuzetno dobru prođu na pretraživačima. i to je vrijedan resurs.
pa zar se niko nije sjetio da može one strane reklamne blogove izdvojiti po jednostavnom jezičkom kriteriju, i tako ih odvojiti od ostalih, i vuk sit u ovce na broju… njima i nije bitno da ih mi čitamo.
kao što reče tramvaj, za koga sad konačno imam listu u koju ga mogu smjestiti, sve su to na nekom nivou jedinice i nule, sve se to moglo, sve smo mogli mi. i da svi budu zadovoljni, da bude i jedno i drugo, a ne samo osiromašeno drugo.
hajde lijepo je što sad imaš raznih lista, dodao sam maltene sve blogere sa našeg govornog područja u neku od lista, od zeze, zabave, poezije, dnevnika, moram pratiti, uzgred, preko filozofije, religije, ozbiljnog i ostalog.
a da pokažem samo da se sve to može , uz malo truda i mašte, čak i ako imaš ograničen pristup svemu, pogledajte samo listu favorita koja se nalazi sa desne strane na mom blogu, ispod mojih tekstova po kategorijama.
bilo kako bilo nove prijedloge kako bi unaprijedili stari više nikome ne šaljem
Slažem se sa svim napisanim. A, ponovo, meni je ovo novo mnogo bolje rješenje.
Ne znam zašto, vjerovatno sam jednostavno lijena da ulazim u argumentaciju. S druge strane, većina blogera ima toliko mnogo primjedbi, da sam jednostavno iznenađena zašto je meni sve to mnogo toplije, svedenije, brže, opuštenije..
interesantno je , istovremeno je i vise licno i manje licno. otislo se korak dalje u smjeru privatnosti. drugima nisu dostupne informacije, kad, kako, koga, evo i ovi komentari su nekako vise privatni. to sve stvara odredjeno rasterecenje kod pisanja i komentarisanja. s druge strane tekst je ispred imena i manje je licno.
mislim da je korak u dobrom smjeru, ali da treba uraditi jos dva tri mala koraka koja bi to ucinila znatno boljim. neko ko je to radio , radio je cini mi se samo da uradi i nije vodio racuna o tome kako to izgleda iz ugla korisnika.
Slažem se sa svim napisanim. (2)
u svakom slucaju oni, koji kao ti, tek dodju i pisu angazovano i dobre tekstove, sad imaju vise prilike da budu primjeceni od ostalih. nije sve stara slava. mada , cini mi se, opada generalno kvalitet tekstova i sve to, kao i ovo vrijeme, ide u laganu razbibriznu povrsnost i zabavu. mislim da vecina ljudi unaprijed odustane ako vidi preko tri minute citanja.
ljudi koriste platformu sve vise za druzenja , kao i ostale socijalne mreze, a sve manje su zainteresovani da ozbiljno citaju i pisu