i izgubljeni putevi gledaju na nebo

(napisano hvatanjem misli odlutalih kroz prozor u jednom kratkom snovitom putovanju, slika sa istog putovanja)

i ljudi koji su odlazili
i ptice koje su sirile krila
i gradovi sto su nestajali pod maglom
prije su mi to bile jednostavne slike
lisene suvisnih znacenja
prepustene same sebi
zametnute po predsobljima zivota
sklupcane sa strane i zaboravljene
ostavljene drugim da se nose s njima

svaki kamen na putu
svaka praska
svaki otisak tudje stope
bili su vazniji od njih
dobijali su boje
gledali na nebo

i drvo i oblak i mačka i cvijet
nekad su bile samo slike
a onda kad vise nisam vidio puta
ugledao sam njih
u zivotu nekad moras izgubiti jedno
da bi nasao drugo

Komentariši