otkako sam ovdje ja se pitam zasto sam ovdje. to je za mene kao neka greska u sili. neko cudno nejasno samoprimoravanje.
nisam od onih tipova koji objavi ovdje nesto s vremena na vrijeme, okrene se i ide dalje kao da nista nije bilo.
ja se ipak vezem za mjesta i ljude, cak i kad se ne vezem direktno za mjesta i ljude.
kad sam tu previse sam tu, kad nisam tu previse nisam tu. nekad sam tu i kad nisam tu. mjere uglavnom nikad nemam.
nemam ni skrivenih ambicija da od ovog ocekujem nesto vise.
iako imam smisao za teatar, ne volim ni da namecem misljenja ili stavove ni da ih branim. nemam potrebe ni da ih izgovaram naglas i razbacujem okolo da ih vjetar nosi dok se ne prime. uglavnom bi najradije samo sutio. i kad puno pricam ja jos vise sutim. time jos vise nije jasno sve.
ja imam samo jasan stav o nestavu i misljenje o nemisljenju.
dovoljno sam introvertan da nemam potrebu da se ispoljavam vani, dovoljno sam ekstrovertan da nemam potrebu za jos.
nije bas da volim biti u centru paznje, tako da mi je vise odgovarao raniji bloger gdje si bio samo jedan od mnogih. mogao si se provuci neopazeno. ovdje cim nesto napises vidljivo je svima. a opet ne volim da budem bas sasvim nevidljiv. za nekog ko nema mjere i nema stava previse mjere i tacno odredjenog stava.
u neko svoje zlatno doba ovdje zapoceo sam niz nekih prica u crticama, povojima, nacrtima . jos mi zatrpavaju hdd.
a iako sam sad prilicno daleko od toga ne volim ostaviti stvari nezavrsene. mora da je do toga. i cliffhangerima pridodam svoj kraj da ne ostanu tako.
ako budem cekao da to zavrsim ostacu ovdje dozivotno. to se nece nikome svidjeti.
energetski nekako ne pripadam ovdje, pa valjda zato i jesam agost.
na samom pocetku aktivnog blogovanja imao sam u onim boxovima sa strane razne one kvazi duhovite dosjetke, na jednoj od njih je stajalo ovako:
Pisci su samo ljudi
koji nisu dovoljno glasni da
u normalnom razgovoru iznesu
svoje stajalište.
A kad stvar već staviš
na papir, onda moraš
to malo bolje razraditi.
Pjesnici su ljudi
čija stajališta
niko ne razumije
ovako ili onako.
ili ovo
govoricu i stvari koje necete zeliti da cujete, jer i “ruzno” je zivot isto koliko i lijepo
mozda malo ljepse ovo
samo sam navratio da vam kažem da vas volim
da došlo mi je spontano
ne nisam prolupo bar ne više nego uobičajeno
da mislim stvarno zar ne osjetite to
ne nisam razmislio dvaput prije nego što sam napisao
da vjerujem da vi virtuelni likovi stvarno postojite
ne ne vjerujem da Ja postojim
bar ne na način na koji vjerujem da postojim
tu je i uputa za citanje:
Ako poslije čitanja nekog teksta
ostanete pri utisku
da on krije dublju i skrivenu poruku
ili bilo kakvu ozbiljnu svrhu
molim vas pročitajte ponovo.
u stvari trazio sam ovo:
Obuzimaju me te misli
najluđe misli
misli koje ne pripadaju nikamo
i koje nisam mogao uklopiti
ni u šta u svom životu.
Možda konačno ovdje
nađu svoju svrhu
i nekoga
kome će pripadati
u tom pogledu ovo je ko recycle bin , mislim da je i bio jedan blog s tim nazivom. ili cak egzorcizam. samo nisam uvijek bas siguran koji dio je opsjednut, ovaj ili onaj.
da u vjecitoj potrazi za razlogom, napisao sam i ovo:
jednom mi je
jedan starac
skriven iza lišća palmi
rekao piši
i evo danas
sjetih se toga
pa ovo, djelimicno i tacno:
na početku sam
pisao prijateljima.
obično sam imao pravilo
jednom ja njima,
jednom oni meni.
onda sam to pravilo
proširio triput ja njima
jednom oni meni.
da bi na kraju
morao ukinuti pravilo
jer sam izgubio
sve prijatelje.
sad evo pišem ovdje.
nadam sa da neću
izgubiti i vas.
a ako izgubim i vas
ostaje zadnja nada
da bar neću
izgubiti vjetar
pa sam onda nabrajao dalje:
zato što je
Jasmin to uradio
…
zato što sam
imao želju
baš u trenutku
prolaska zvijezde
repatice
…
zato što je prekasno
…
zato što nikad
nije prekasno
…
zato što sam
jedno jutro usto
i reko hoću to
…
zato što sam
u jednom trenutku
pomislio da je to
sudbina
…
zato što
vjerujem u balans
a čitao sam već
pomalo
…
zato što sam
jednom već prećutio
…
zato što sam mislio
da mogu
…
zato što nisam
mislio da mogu
…
zato što vjerujem
da se istina
nalazi u fragmentima
ja evo
dajem svoj dio
…
zato što mi je
neko predložio
da otvorim fotoblog
a fotograf nisam
…
zato što postoji
vrlo mala šansa
da će jednom ovo
nekad neko pročitati
i da će se tog dana
osjećati mrvicu
manje usamljenim
…
zato što
pa na kraju i ovo:
Dijelim slučajne misli i emocije
onako kako mi nadođu.
Ako se pri tome zabavim ili
zabavim i uljepšam dan nekome od vas,
nije grijeh.
Što je na blogu ostaje na blogu.
Misli, matematički, u strogom i užem smislu,
mogu ali ne moraju biti moje
i ne moraju uvijek biti trenutne.
Mada uglavnom jesu
Ako budete pažljivo pratili, sve one imaju zajedničku, skrivenu i teško uhvatljivu nit.
Ako je slučajno pronađete
javite i meni.
(ps iz navedenog je očigledno da sam ovdje zato što nisam dovoljno pametan da sam pronađem tu vražiju nit. ali to nek ostane među nama)
i mada je od mene, ovaj mi se pomalo i svidja:
I onda sam procito jednu knjigu. Salim se, nisam. Mislim, procitao sam ih mnoge, i vecina ih je divna. Ali zivot… Zivot je nesto drugo. Pisati i citati zivot je lijepo, ali zivjeti zivot… Za tu ljepotu nema rijeci.
a mozda jednostavno, iako sam vise puta pokusavao, ne znam stat kad nesto pocnem.
kontam sve nije li ovo neka preslika zivota.
otkako sam ovdje ja se pitam zasto sam ovdje[2]
Senora, to me iznenadjuje, ti mi bas djelujes dobro prilagodjena. valjda svi imamo pomalo toga. ma kad smo vec tu neka nas 🙂
To jeste, ali ne znam šta radim još ovdje😁
ti si jedna fina energija koja je sastavni dio ovog mjesta. odlazila si jedno vrijeme. nekako nije bilo isto. to je s ove strane, a sad s tvoje, naravno svako zna svoje
složih svoj izbor
od crtica tvojih, evo:
“jednom mi je
jedan starac
skriven iza lišća palmi
rekao piši
i evo danas
sjetih se toga
energetski
nekako ne pripadam ovdje,
pa valjda zato
i jesam agost
misli, matematički, u strogom
i užem smislu,
mogu ali ne moraju biti moje
i ne moraju uvijek biti trenutne.
obuzimaju me te misli
najluđe misli
misli koje ne pripadaju nikamo
i koje nisam mogao uklopiti
ni u šta u svom životu.
možda konačno ovdje
nađu svoju svrhu
i nekoga
kome će pripadati
zato što vjerujem
da se istina
nalazi u fragmentima
ja evo
dajem svoj dio”
možda su – a i ne moraju biti – ovo tvoji stihovi.
možda su, a i ne moraju biti, moji.
možda su, a i ne moraju biti.
Toliko smo višedimenzionalni. I taj impuls ne može čučati, čak i kada čučanje dugo i uporno vježbamo.
Podrazumijeva se da sam ovo neposredno prethodno rekla (i) sebi.
interesantan izbor 🙂 zanimljivo je da mi se omaklo agost, mozda ne slucajno, jer se ni sam vise ne osjecam bas potpuno kao gost, a prefix a cesto znaci suprotno simetricno-asimetricno. tu sam ipak s ljudima koji su mi slicni nekako, ako nista po tome sto nisu slicni.
da , bas to, visedimenzionalni, lijepo si to slikovito rekla. zato sam imao problema sa tvojim testom npr, za neka(vecinu) pitanja su mi 3-4 odgovora isto validna, u zavisnosti od mog nekog trenutnog stanja. nemam neke konstandne jednodimenzionalne preferencije
A, – a ghost – ?😃
Duh, ali neodređeni duh; nije The Ghost. Baš kako ti (ponekad) voliš, za razliku od mene koja (ponekad) volim tu The određenost.
Zašto je interesantan izbor, hajde sada?
Tamo sam negdje u komentarima naznačila da je test kao baby lego sa pet VELIKIH kockica u odnosu na neke druge lego kockice što ih ima 2.500😃
To mi je baš adekvatan opis.
pa ako bi morao izbor svesti na jos manji od onog koji sam napravio, a da ostanu reprezantni predstavnici razlicitih kategorija (dimenzija, perspektiva, nacina posmatranja) kao i ono sta najvise kod mene odjekuje kao istina (pa makar i neodredjena :)) vj bi bio veoma slican.
dobra slavensko-germanska konekcija, jos na old english gāst , dodaj jos neodredjenosti na vec postojecu neodredjenost 🙂 i kod nas je rijec po znacenju (d)evoluirala, to neko prastaro znacenje , vidljivo na starim spomenicima , nosi neku skroz drugu energiju
test je , da se razumijemo, odlican. uhvatio je neke najznakovitije socijalne atribute sa dosta dobrom vjerovatnocom. cak mi je super sto se jednostavno ne vidi direktna veza izmedju atributa. licno bih, bez obzira na svoju verziju, nije neka tajna, vj upadao u prosjek vecine ovdje od otvorenosti ka ekstraverziji.
Hahaha, “vj”, “vj”, šta je f……. “vj”?
Vidiš gdje ja zatrokiram, čak je radio i Gugl – ne vjerovatno nego sigurno😂
Jesu li sada to skraćenice od ove mlađarije, hajde ga znaj!
Opa!, kao dobra sinteza ispade. Mjerila sam po sebi. Nisi jedini (u tim osjećajima), evo, potvrdila je i Senjora.
Ali kod mene, kao što znaš, sve to može prirodnije nasilu. Kondicioniranje – vidiš da je (kasnije) dobro došao onaj pojam iz onog posta😊 Onda, s vremenom, prosto izlazi kao nazovi autentično…
Mogu to mnogi, pitanje je da li su jednostavno pametni zato što jednostavno neće? Zaista je pitanje. Čak sam se u nekim stihovima, nedavno to bješe, samouvjeravala mozak je moj razmažen. Nevermind.
Za “gāst” ne znam, za patarensko-pavlićansko-bogumilskog gosta znam. Odlično prošireno (tapšem)👏
Ma, među nama… Test je kategorizacija.
To ne ide ni sa tvarima, a kamoli sa internom (poluautonomnom) svjesnošću, ali hajde. Brza zabava.
Iako pitanja i ponuđeni odgovori, na jednom drugom Jungovskom nivou, pričaju skroz dugačku i živopisnu priču o autoru, no to se uvijek uspješno skrije kada mnoštvo pronađe zadatak svoga subjekta😎
pa dokazujem da sam otvoren 😎
razumijemo se. razumijem dilemu i pitanje. proucavam to s vise aspekata. na sebi. komplikovana nelinearna jednacina, kakve volim. jedna od kljucnih varijabli je evolucijska postavka i njeno kretanje u vremenu, a jedno od kljucnih trivijalnih rjesenja uvijek isto, kako napraviti “sebe” protocnijim. naravno svako sebe nije isto pa ni rjesenja , ni metode nisu univerzalne. neka sebe teku sasvim fino, neka prave slapove, neka stvaraju vodenice, a neka su prave mini hidrocentrale (oprostite ekolozi). neka imaju te potencijale, komplikovane strukture unutra, niz mehanizama sa kotacicima, ali jos ih treba uciniti funkcionalnim. sad mozda i ne teku, jedva cure, tek ih treba pokrenuti a ako proteku…
da, kroz test upoznati kreatora. izazov vrijedan svake igre
Ovo mi je trebalo i nije trebalo, ovo mi je nedostajalo a bilo prisutno…Lijepo je svratiti ovdje i otkriti da je mjesto jos zivo i da si aktivan…
pa gdje si ti
ja vec šaljem olovne pse tragace
tri godine te nema ovdje
znaš li da je to jedna mala vječnost za one koji čekaju
nedostaješ na svim mjestima
ja ovdje palim vatre i cuvam oganj
da se znaju sigurno vratiti oni koji su otišli 🙂
Hvala ti na malom ali znacajnom podsjecanju koje mi ispuni srce.
Ti si i svjetionik za sve lutalice koje izgube putokaz. Raznjezio si me
💚
Zašto misliš da ne pripadaš ovdje?
P.s. divne su ti ove bilješke sa strane
hvala undine,
ma mi smo ti muskarci velike (ili male) zene, nesto uvijek zanovijetamo, vazda nam nesto smeta, rondamo, tako sebi dajemo vrijednost. ne nasjedaj i ne obracaj paznju 🙂
ali interesantno je to sa razlozima, nekako sto ides dublje oni se sa povrsine, naizgled jasni lagano gube i onda vise nista nije jasno. ali na jednom drugom nivou sve je itekako jasno