Imaju neka čula
koja još nismo ni upoznali
Pored usta oko ruka
I s tim preostalim čulima
se neki ljudi dodiruju u nama
Griju nas i tope
ušuškavaju i uspavljuju
Snivaju nas bez snova
Tim nepoznatim čulima
dotiču nešto nepoznato u nama
Neku pticu koja još nije bila puštena
Nekog lava čiju snagu
još nismo prepoznali
Bude nas ta čula
i umivaju
Grle nas i ushićuju
Stvarajući sebe u nama
Dozivajući nas
još uvijek nestvorene
U sebi
3 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ah, ta nepoznata čula, i ova pjesma koja je uspjela nekako da zna za njih, da opiše, da imenuje taj prostor i bude svjesna pritom da ga ne može obuhvatiti sasvim u njegovoj tajni.
Odvijanje u vječnosti, to nikad nije potpuno spoznata stvar i to nas vuče dalje u slast postojanja, prekrasnu svečanost postojanja♥️
Razmisljam sad o vezi tog prostora i tih cula, koliko jedno odredjuje drugo. Da li taj prostor postoji samo zato sto postoje cula koja ga mogu obuhvatiti. i kako prostor i cula mogu povezati dva odvojena posmatraca. ili dva odvojena posmatraca povezuju njega. a koliko su onda u stvari odvojena.
Sve što treba si odgovorio pitajući.
Ali ipak nisi progovorio o onome zbog čega je ovo sve moguće – i prostor, i čula, i dva odvojena posmatrača što iznutra bilježe isto, stopljeni u jednu subjektivnost.
Vremena je mnogo, reći ćeš i to.