Autor: gost227

– Čiko, čiko! Prosijedi, blago pogureni čovjek, okupiran nekakvim poluglasnim brojanjem,  najprije nije čuo, da bi se, kad je iza leđa odjeknulo jače i gro...

noć jei borim se za stanjeprije ovog stanjakad sam se takođeborio za stanjeali ne ovou koje sam došao ulica jenoć jei svi se bore za stanjana licima im to vidim...

sinoc sam se probudio kao starac stari neko je za mene preskocio vrijeme krenuo sam, zaboravljen, naglopa me je gravitacija vratila na pocetak iz drugog pokusaj...

Ponekad , u  kasnim nocima bez sna poput ove, kad se dan smiri a zvijezde na obzoru zamijene sunce  , ja lutam. prebirem po tananim nitima proslosti p...

Pa pošto se znamo evo devetu godinu, možemo i na ti i , sad kad smo već svoji, početi pričati i malo osobnije stvari. Znam neke fatalne veze koje su trajale kra...

u zemlji hiljadu sunacau zemlji plavih kedrovami koji smo lomli granje i pravili plamencrtali krugove razaznajuci nebooko nas i u namaispustali zvukovegovoreci ...

da vam ja kazem nestou tim malim beskrajnim zamrsenim socijalnim i igrama zivota gdje se stalno mjeri ko ce koga, gdje ce koga, ko je koga vise, gdje smo izgubi...

zamrznuta zalutala slikaizvucena ispod pepelanekog drugog svijeta pruzena rukanageto tijelo ukocen miris neprozivljenihstepa u daljinama sve je to ljubavu njeni...