Autor: gost227

Polja preplavljena bojama Bosne i Hercegovine, encijan i jaglac

Drvo ima svoje zakone rasta. Ako pogledamo  drvo u prirodi, ono svojom suštinom, svojim pravcem kretanja, svojim centrom ravnoteže, svojom centralnom i naj...

Kad ste zadnji put ležali na zemlji. Na postelji od lišća. U šumi. Okruženi medvjeđim lukom. Ili ljubičicama.  Kad ste se posljednji put  otrgnuli od ...

U ogromnim čelično-betonskim katakombamažive ljudi,kraj svojih prozoras kojih naveče gledaju zvijezdea popodne gledaju nebo.Komšinici Milicidjeci poznatijoj kao...

otkako sam ovdje ja se pitam zasto sam ovdje. to je za mene kao neka greska u sili. neko cudno nejasno samoprimoravanje.nisam od onih tipova koji objavi ovdje n...

Svo to ratno vrijeme, barem njegovih prvih godinu dvije, ja sam se, pored očitog problema vani , nosio dodatno i sa svojim unutrašnjim demonima. sa očevom smrću...

Šta stoji između nas i toga da budemo sretni. Šta nas spriječava da se probudimo ujutro i instant osjetimo radost. Kako tuga može biti preovladavajući osjećaj d...

Bogumili i ljubav prema vrhovima planina Kada ljudi nestane, kada busenje prekrije tragove njihovog postojanja, ostanu samo priče i pretpostavke. Ipak, jedno je...

„Sunce izađe i zađe zemlja se okrene, šta čovjeku radi vrijeme …“ nije mi izlazilo iz glave cijelo jutro. Samo se u mojoj glavi zadnji dio uporno preoblič...

u tom svijetu u kojem nista nije nasa odgovornostu kojem nista nije do naspocev od najobicnijih svakodnevnih stvarina koje nemamo “uticaj” jer ce si...