Preletio sam očima već treći put sve pohvale na zidu uskog malog , mračnog, neobično tihog hodnika u kojem su pored mene još samo dvije žene u ćošku nešto jedna drugoj upornim , bezobličnim šapatom prenosile. Uočio sam već bio obrazac i imena na pohvalama i emotivnih stanja koja se kriju iza šapata kad ugledah…
interesantno , mi kao civilizacija ponasamo se isto sad kao prije 100, kao prije 1000 godina, kao prije 5500 godina. ponašamo se kao da sve znamo (vjerovatno su i oni prije sve znali samo sad o tome nista ne znamo)
blago onim sa kratkim dahom i pam(e)cenjemnjihovo je kraljevstvo zemaljsko(isto tako kratko)
U nekoj fazno pomjerenoj stvarnosti bolest je uvijek loša, sasvim loša i samo loša. Ona nije ni izazov tijelu ni čišćenje uma, niti kaljenje duha. U toj stvarnosti teži se svijetu bez boli, svijetu sterilnosti, izolacije i konstantne ugode. Sve što narušava to – loše je. U tom svijetu za bol-est krivi su drugi. Ona…
Ako vam se ikad desi da vam covjek, kojeg ste, u nekom nerazmrsivom lancu veza, sudbina i zivota, tek upoznali, da bi vam poslije pola sata umro na rukama, brinuci se o buducnosti macka koji mu je bio jedino stalno drustvo zadnjih dana, onda , u ovoj drzavi prepunoj apsurda, ne bi bilo lose da…
Jesam li vam ikad pričao onu o medicinskom pripravku, srebrnoj vodi ? Nisam !? Onda mislim da je vrijeme. Priča o srebrnoj vodi nije samo priča o tome kako jedno, malo, sitno, naizgled beznačajno otkriće može uveliko popraviti kvalitet nečijeg života. Još i više, ona je i priča o tome kako , u životu svakog…
više više gdje moja duša diše dalje dalje gdje žive stare tajne bolje bolje gdje nisu moje volje
Kroz prozor kroz koji ujutro gledam sunce često gledam jednu kuću na horizontu. S prozora ta kuća djeluje okružena zelenilom usred šume i nalazi se tik do vrha brda iza kojeg u proljeće izlazi sunce. Jednom, kad sam prolazio kraj te kuće, primjetio sam da je to samo još jedna kuća kraj puta, u blizini…
ostavljen sam u beskraju cetvrtakau kojima se sve i nistadogađadakeko preko mog imenajos dok su prve zvijezde trazilizalutali putniciravno iz sna ostavljen samslusam kako vjetar dozivanečije imeglasom mojim odazivaju se svevile sneneiz svijeta u kojem jesvaka strana zapada nijedan glasne stvara odjek u meni grlim krikne znajuci ni danni stranu, kojau beskrajnom moru cetvrtakaosim one…