i izgubljeni putevi gledaju na nebo

(napisano hvatanjem misli odlutalih kroz prozor u jednom kratkom snovitom putovanju, slika sa istog putovanja) i ljudi koji su odlazilii ptice koje su sirile krilai gradovi sto su nestajali pod maglomprije su mi to bile jednostavne slikelisene suvisnih znacenjaprepustene same sebizametnute po predsobljima zivotasklupcane sa strane i zaboravljeneostavljene drugim da se nose s njima svaki…

Nastavi čitanje →

U sto ulazis srcem rodjen si za to, za sto si rodjen u to ulazis srcem

nekadsvaki korak je prezivljanjepostoji samo dah i oni neki neprimjetni ritam koji gurasam sebe. neka zelja,daleko izasamo da se ide dalje. korak dah korak dahi onda nevidjen prizor ljepotezbog kojegistog trenazaboravis svu prethodnu muku. odjednom opet ides daljebez prezivljavanja.nosen necim drugim. jer nema vise ni umora ni mukeza one koji prezivljavaju (umiru)slaveci ljepotu

Nastavi čitanje →

kad čuvari zaspu, u jednom kratkom posebnom trenutku (iliti još jedna o blogger.ba)

jos sam u nekom procesu, jos nešto, neka kost stoji između mene i svijeta , mene i drugih, ne dajuci da se istinski približimo i prihvatimo jedno drugo. znam to jer u jednom posebnom momentu potpune otpustenosti su zaspali svi moji cuvari i svijet je konacno na trenutak prestao biti mjesto borbe.tog jednog kratkog posebnog, …

Nastavi čitanje →