(napisano hvatanjem misli odlutalih kroz prozor u jednom kratkom snovitom putovanju, slika sa istog putovanja) i ljudi koji su odlazilii ptice koje su sirile krilai gradovi sto su nestajali pod maglomprije su mi to bile jednostavne slikelisene suvisnih znacenjaprepustene same sebizametnute po predsobljima zivotasklupcane sa strane i zaboravljeneostavljene drugim da se nose s njima svaki…
Ne mogu da nađem formulu . ne mogu da nađem formulu. A nekad mi se čini da sam tako blizu , da samo mali detalj nedostaje da sve dođe na svoje mjesto i da u beskrajnoj mašineriji vremena, svemira i svih mogućih ishoda nađem onaj gdje ti i ja završimo zajedno, zauvijek sretni. Osim što…
nekadsvaki korak je prezivljanjepostoji samo dah i oni neki neprimjetni ritam koji gurasam sebe. neka zelja,daleko izasamo da se ide dalje. korak dah korak dahi onda nevidjen prizor ljepotezbog kojegistog trenazaboravis svu prethodnu muku. odjednom opet ides daljebez prezivljavanja.nosen necim drugim. jer nema vise ni umora ni mukeza one koji prezivljavaju (umiru)slaveci ljepotu
jos sam u nekom procesu, jos nešto, neka kost stoji između mene i svijeta , mene i drugih, ne dajuci da se istinski približimo i prihvatimo jedno drugo. znam to jer u jednom posebnom momentu potpune otpustenosti su zaspali svi moji cuvari i svijet je konacno na trenutak prestao biti mjesto borbe.tog jednog kratkog posebnog, …
letim visoko iznad zemljepaperjasti oblacibestezinsko stanje sve mi se cini dalekim male osobne drame nisam kupio paprike jos jedan kisovit dan ali srcasrca dragih ljudii ona lete sa mnom
Preletio sam očima već treći put sve pohvale na zidu uskog malog , mračnog, neobično tihog hodnika u kojem su pored mene još samo dvije žene u ćošku nešto jedna drugoj upornim , bezobličnim šapatom prenosile. Uočio sam već bio obrazac i imena na pohvalama i emotivnih stanja koja se kriju iza šapata kad ugledah…
interesantno , mi kao civilizacija ponasamo se isto sad kao prije 100, kao prije 1000 godina, kao prije 5500 godina. ponašamo se kao da sve znamo (vjerovatno su i oni prije sve znali samo sad o tome nista ne znamo)
blago onim sa kratkim dahom i pam(e)cenjemnjihovo je kraljevstvo zemaljsko(isto tako kratko)
U nekoj fazno pomjerenoj stvarnosti bolest je uvijek loša, sasvim loša i samo loša. Ona nije ni izazov tijelu ni čišćenje uma, niti kaljenje duha. U toj stvarnosti teži se svijetu bez boli, svijetu sterilnosti, izolacije i konstantne ugode. Sve što narušava to – loše je. U tom svijetu za bol-est krivi su drugi. Ona…