U Mostaru sam voleo neku Svetlanu Jedne jeseni Jao kad bih znao sa kim sada spava Ne bi joj glava, ne bi joj glava Jao kad bih znao ko je sada ljubi Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi Jao kad bih znao ko to u meni bere Kajsije još nedozrele Govorio sam joj…
Pitam se šta sada radi ona moja s Anda i slatka Rita od trstike i divlje trešnje. Sad dok me ovaj umor davi i krv drijema. Poput trome rakije u meni. Pitam se što radi s onim rukama koje su u pokajničkom stavu naviknute na željezno ukočenu bjeloću u poslijepodnevima. Sad kad mi ova kiša…
U životu svake žene pojave se, doduše vrlo rijetko, trenuci kad ona jednostavno zašuti. Da, uglavnom je do vas. Da, misli između ostalog i da je ne volite više. Da, takođe misli i da imate drugu, drugog. To su, jednostavno rijetki trenuci, kad se žena, po prirodi odgovorno i brižno biće sruši pod teretom sudbine…
svijet se pretvorio u veliki trgovački lanac. nepregledne rafe ovog i onog svi mi bestidno i bešćutno ranjivo i pohlepno pored uživanja u čudu stvaranja pored uživanja u mirisu riječi (hvala Ajni) prvenstveno u svakoj prilici pa čak i ovdje dok ovo pišem virtuelno prodajemo sebe (ako pri tom izmamimo bar jedan osmjeh usamljenog stranca…
Ti i ja zajedno skoro cijeli krug dodirujemo se unutra nepravilnim, mekim obrisima, razdvajamo vani čvrstim, oblim krivuljama mirimo se svađamo se plešemo dokoni ples ludosti oduzimamo se dodajemo se crtamo nove savršene polukrugove na rubovima svjesnosti oduzimamo se dodajemo se u beskrajnoj igri vječnosti
U životu svakog muškarca pojavi se, prije ili kasnije, trenutak kad ima potrebu da jednostavno zašuti. Ne, nije do vas. Ne, nije da vas ne voli. Ne nema drugu, drugog. Nije bolestan.Na kraju krajeva, koji još bolestan muškarac šuti. To su, jednostavno rijetki trenuci, kad se muškarac, po prirodi dijete nakrcano testesteronom, suočava sa realnošću…
Ako vas pohvale, možete se radovati, zahvalite , sačuvajte mir, i nastavite dalje jer vi poznajete vaš put A ako vas pak kritikuju, možete se radovati, zahvalite , sačuvajte mir, i nastavite dalje jer sad i vaš put prepoznaje VAS
Da ne krećemo od velikih stvari Želim vam sreću , ljubav i mir u srcu ja, koji sam u stvari ti sam odmaknut u vremenu primaknut u srcu i sa drugačijom nijansom crvenog na obrazima
opet ono isto ludilo urlik što vabi noć bez sna ona potreba na granici razuma tišina što para pristigli dan da objasnim sebe drugim da objasnim sebe sebi
Sve moje i nije moje jer ko će mi jamčit’ da ako slučajno progovorim davno izgubljenim i zaboravljenim jezikom nećete prepoznati šapat koji već odjekuje u vama